Ukratko o knjizi: Cjelokupni zapis koji je ovdje predložen polazi od postavke da je poslovna analiza samo posebna pojedinačna znanost metodološke naravi. Posebnost je izražena predmetom ili, drukčije rečeno, aspektom s kojeg, usporedo s drugim znanostima, promatra poduzeće i njegovo poslovanje. Za poslovnu analizu, poduzeće je uvijek postignuti stupanj razvitka te neostvarene ili preostale mogućnosti razvitka. Oznaku po kojoj je poslovna analiza metodološka znanost treba shvatiti tako da se ona bavi i načinom spoznavanja ili, jasnije rečeno, poslovna analiza bavi se pretpostavkama i pravilima valjanog načina promišljanja, najprije poduzeća kao objekta, a zatim i kao aktivnog, dugotrajno uspješno poslujućeg entiteta. U osnovi valjanog načina spoznavanja nalaze se narav poduzeća te zakonitosti njegova ustroja, djelovanja i opstanka. U četiri generacije znanosti o ekonomici poduzeća, barem u europskom okruženju, sadržani su različiti pristupi i nastala su brojna, svakako hvale vrijedna, objašnjenja o tome kako poduzeće treba uspostaviti i što treba uvažavati za dugotrajni uspjeh. Postavljena su temeljna načela racionalnosti, bez obzira na to je li riječ o djelotvornosti ili učinkovitosti. Ali, i glede tih načela, već 1929. godine Fuchs je zamijetio da rentabilnost i ekonomičnost, dakle zahtjevi kojima treba udovoljavati, "ne idu uvijek ruku pod ruku". Recimo da je to prva ilustracija sumnje u tada važeća objašnjenja zakonitosti ili, na razini prakse, u objašnjenja načela po kojima poduzeće treba uspostaviti i po kojima ono treba djelovati. Spomenuta godina pripada razdoblju do 1945. godine, u kojem je dominirala koncepcija inženjerske znanosti o ekonomiji poduzeća. Slijedile su smjene pa je inženjerska zamijenjena objašnjavajućom, a ona upravljačkom koncepcijom znanosti o ekonomici poduzeća. Na kraju, prema istraživačima povijesti obrazovnog procesa i povijesti pripadajućih koncepcija znanosti o ekonomici poduzeća, od 70-ih godina prošlog stoljeća prodire i nameće se sistemski orijentirana znanost o ekonomici poduzeća. Razlog je upravo u opasci da ekonomičnost i rentabilnost uvijek ne idu ruku pod ruku. Svakome je jasno, ma koliko se činilo komplicirano, da će štednja i/ili povećana izdašnost svakoga pojedinačnog inputa povećati zaradu; mnogima jedino nije jasno da u kompleksnom okruženju jedan događaj ima brojne učinke, posljedice i ishode na različitim mjestima i, što je još teže uočiti, u različito vrijeme. Sistemski pristup je i nastao radi razumijevanja kompleksnosti; realne pojave i objekti shvaćaju se kao sistemi i zahtijeva se uvažavanje svih bitnih dimenzija i umreženo mišljenje. Ali, nije riječ samo o mišljenju. Pojmovi, kategorije, postavke, stavovi, principi i osobito načela operiranja pojmovima, kategorijama i ostalim moraju biti transformirani u normativne veličine koje se mogu mjeriti i u pravila koja omogućuju da se metodologija brzo aktivira. Operacionalizacijom se metodologija transformira u metodiku spoznavanja i djelovanja usmjerenih prema cilju.

Opširnije o knjizi ...